MIŠLJENJA / SAVJETNIČKI BRAČNI PAR - CHERIE SAVJETUJE KOSOVO, A TONY SRBIJU / PIŠE: ANDREJ NIKOLAIDIS


07.04.2019
Moguće je reći da Tony i Cherie, sa svojim institutima i kompanijama, sada za novac (na srpskom se to kaže 'pro bono') rade ono što nisu završili dok je Blair vodio vladu u Londonu.

Prištinska televizija T7 javila je da je Vlada Kosova kompaniji Šeri Bler, supruge Tonija Blera, platila pola miliona eura za pravno savjetovanje o Specijalnom sudu.

Ugovor koji je Vlada Kosova imala sa kompanijom “Omnia Strategy”, trajao je devet mjeseci, a istekao je nedavno.

Vijest veli dalje: “Iako su svi ugovori Vlade Kosova sa međunarodnim kompanijama poverljivi, kosovski ministar pravde Abeljard Tahiri potvrdio je za T7 da Vlada Kosova dobija savetodavne usluge o tome kako da se ponaša prema Srbiji u ovom procesu, preneli su prištinska Gazeta Ekspres i KoSSev”.

Dok prištinske vlasti savjetuje Šeri Bler, beogradske savjetuje njen suprug – Toni. Koji će za mene zauvijek biti Toni Bolero. Tokom NATO bombardovanja Srbije i (pomalo) Crne Gore, žena-patriot, koja je preko puta tadašnjeg hotela Crna Gora, odjevena u maskirnu uniformu Vojske Jugoslavije, prodavala švercovane cigare, kraj sebe je postavila transparent na kojem je pisalo: “Smrt Kliktonu, Toni Boleru i Pičoniju”. Za potrebe mog romana Mimesis ta žena je postala muškarac sa šajkačom koji demonstrira ispred negdašnjeg Američkog kulturnog centra u Podgorici, no natpis, to remek-djelo neukosti, i u romanu je ostao isti. Uzgred, za vrlo mlade čitaoce Al Jazeere, koji su blaženo neinformisani o tadašnjim zbivanjima i junacima tog vremena: “Klikton” je, naravno – Bil Klinton, “Toni Bolero” je, naravno – Toni Bler, a “Pičoni” nije veliki američki romanopisac Tomas Pinčon, nego čileanski diktator – Augusto Pinoče. Kakve, na ovom i svim drugim svjetovima, veze Pinoče ima sa bombardovanjem Srbije, ne znam, jer nisam pitao gospođu u maskirnoj uniformi.

'Tony Blair ne radi za džabe'

Elem, baš činjenica da je Toni Bolero, pardon, Bler, do današnjeg dana ostao jedna od najomraženijih figura za građane Srbije i Crne Gore koji u opsadi Sarajeva i genocidu u Srebrenici nisu vidjeli pa ni danas ne vide ništa sporno, dok bombardovanje Beograda smatraju najvećom sramotom Zapadne civilizacije, u njenoj raskošnim sramotama prebogatoj povijesti, učinila je da se uzbude duhovi u Srbiji, kada je objavljeno da “Bler savjetuje Vučića”.

Vuk Jeremić je, kako je u oktobru prošle godine javio KoSSev.info, tvrdio da “Vučić nije odustao od ideje razgraničenja, ali da jeste taj proces prepustio Toniju Bleru upravo zbog otpora na koji je naišao u delu crkve, opozicije, međunarodne zajednice, ali i nevladinog sektora”.

Po Jeremiću, dogovor sa Tonijem Blerom napravljen je početkom jula prošle godine u Beogradu. Jeremić je tvrdio da je Bler u direktnom i ekskluzivnom kontaktu sa Aleksandrom Vučićem, bez posrednika. Naglasio je da „Toni Bler ne radi za džabe“ i naveo da je „u hodnicima Ujedinjenih nacija“ načuo da Srbija Blera plaća 150.000 dolara mjesečno.

Premijerka Srbije Ana Brnabić tvrdila je, pak, da se za usluge instituta Tonija Blera, koji savjetuje Vladu (a ne Vučića), ne izdvaja ni dinar iz budžeta. Po Brnabić, Toni Bler za Srbiju radi besplatno. „To je deo njihovih neprofitnih aktivnosti, dakle pro bono. Zašto Institut Tonija Blera ima ovakve neprofitne aktivnosti koje se ne odnose samo na Srbiju, nego na još neke zemlje, morate da pitate Institut. Ne mogu ja da govorim o njihovoj strateškoj politici“, rekla je ona.

Najbolje kad sve ostane u kući

Pro bono ili za pare - situacija je, da ponovimo, ovakva: Beograd i Priština pregovaraju o razgraničenju i priznanju, dok jedne savjetuje Toni, a druge Šeri Bler.

Ono, što jes’ – jes’: u principu, i jeste najbolje kad sve ostane u kući. Kome će vjerovati Toni, ako ne Šeri, i obratno? Sa kim će se dogovoriti Šeri, ako neće sa Tonijem, i obratno? Odlukom da pregovore stave u ruke supružnika Bler, prištinske i beogradske vlasti pokazale su ne samo zavidan nivo pragmatičnosti, nego i praktičnu podršku takozvanim “porodičnim vrijednostima”.

Moguće je, doduše, na stvar gledati iz druge perspektive. Moguće je reći kako nema kraja mizeriji ovdašnjih nacijica-državica. Moguće je reći kako padu kraja nema, a dno – to je ono visoko gore. Moguće je reći kako Toni Bler (a izgleda i Šeri) na odnosima Srbije i Kosova rade već najmanje dvadeset godina, sa više no mršavim učinkom. Moguće je reći kako Toni i Šeri, sa svojim institutima i kompanijama, sada za pare (na srpskom se to kaže “pro bono”) rade ono što nisu završili dok je Toni vodio vladu u Londonu.

Sve ovdašnje državice kolonije su, kojima, onako kako lutkar upravlja lutkama na koncu, gospodare strane vlade, ambasade, instituti, fondacije i drugi, manje formalni, no ne i manje moćni, centri moći. Svi ovdašnji vladari drčni su prema vlastitim podanicima, a manji od makovog zrna pred onima od čijeg činjenja (i ne manje važno: nečinjenja) zavisi njihova vlast, imovina i sloboda.   

Na srpskom/bosanskom/hrvatskom/crnogorskom to se zove “nacionalna samobitnost”. Što na slobodnom prevodu na albanski, koliko (slabo) ja poznajem taj jezik, glasi “vetëdija nacionale”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Izvor: Al Jazeera

07.04.2019 · MIŠLJENJE / BEOGRAD / LONDON / PRIŠTINA / TONY_BLAIR / CHERIE_BLAIR / SAVJETOVANJE / ALEKSANDAR_VUČIĆ / NATO_BOMBARDOVANJE / ANDREJ_NIKOLAIDIS /