MIŠLJENJE / PREMOĆ DESNICE I TEŠKI DANI ZA PLENKOVIĆA / PIŠE: DAVOR GJENERO


24.12.2019
Velika premoć desnice u hrvatskoj političkoj areni najavljuje teške dane za Plenkovićevu centrističku administraciju.

Oni koji rezultate izbora u Hrvatskoj čitaju površno, izvjestit će da je u prvom krugu predsjedničkih izbora ovaj put uvjerljivo pobijedio kandidat SDP-a i skupine lijevih stranaka - Zoran Milanović. Međutim, njegova relativna pobjeda daleko je „tanja” od relativno rubne prednosti od oko 2,75 posto glasova, koliku nakon drugog kruga ima pred trenutnom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović.

Doduše, predizborna istraživanja sve su vrijeme najavljivala kako će Grabar Kitarović izaći kao vodeća iz prvog izbornog kruga, a tek je jedno od dva posljednja, neposredno prije izborne šutnje, malu prednost dalo Milanoviću. Tijekom cijele kampanje aktualnoj je predsjednici drastično padala prednost, i taj trend opadanja zaustavila je tek u zadnjem tjednu, na suočavanju svih 11 kandidata koji su se, skupivši 10 tisuća potpisa potpore, plasirali u izbornu proceduru. Za razliku od  Grabar Kitarović, koja je tijekom predkampanje i kampanje bilježila drastičan silazni trend, Milanovićeva je kampanja bila obilježena trendom stagnacije, a treći kandidat koji je do finiša kampanje bio u igri za drugi izborni krug, Miroslav Škoro, bilježio je snažan uzlazni trend, sve do suočavanja na kojem je bio iznenađujuće neuvjerljiv, loš i blijed.

Međutim, formalnu kampanju Škoro je započeo neočekivano agresivno, skupom u dvorani Vatroslav Lisinski, na mjestu s kojeg su nekoć kretale HDZ-ove kampanje, proglasivši se kandidatom izvornih HDZ-ovaca, a aktualnu predsjednicu tek kandidatkinjom premijera Plenkovića koji da je „uzurpirao” vladajuću stranku. U „svojoj regiji”, u Slavoniji, Škoro je uvjerio birače u svoju tvrdnju, i ondje je on nakon prvog kruga bio vodeći kandidat. Škoro je, ipak, izgubio plasman u drugi krug, a njegov zaostatak za protukandidatkinjom na desnici je otprilike onakav kakav je zaostatak Kolinde Grabar Kitarović za Zoranom Milanovićem, nešto više od 2 posto, odnosno oko pedeset tisuća glasova.

To da Milanovićevo ishodište za drugi krug, ali i njegov rezultat za ljevicu političke arene nije dobar, svjedoči činjenica da je on osvojio manje od trideset posto glasova, a da je prije pet godina njegov prethodnik, prof. Ivo Josipović osvojio 38 posto glasova izašlih na izbore, a da mu to nije bilo dovoljno za pobjedu u drugom krugu, te da je njegov poraz na predsjedničkima bio najava poraza ljevice na narednim parlamentarnim izborima.

Projekt Škoro

Zbroje li se glasovi dvoje kandidata, koji pripadaju desnici političke arene, Škorini i oni aktualne predsjednice, ispada da bi jedinstveni desni blok odnio izbornu pobjedu već u prvom krugu, te da on čini neznatno više do polovine izašlih na izbore. Jasno je da u drugom krugu dosadašnja predsjednica ne može očekivati  sve glasove svoga protukandidata, jer pojava snažnog protukandidata u desnom političkom polju nije bila slučajna. Ona je izraz pobune protiv centrističke vlade Andreja Plenkovića i činjenice da Plenković, kao predsjednik HDZ-a, vodi politiku posve usklađenu s politikom Europske pučke stranke, dakle, saveza europskih demokršćanskih i narodnjačkih stranaka, stranaka europskoga desnog centra.

Hrvatska desnica, koja se predstavlja kao „suverenistička”, u Miroslavu je Škori našla  kandidata koji je do sada najdublje prodro u HDZ-ovo biračko tijelo. Na ovim izborima za prvi krug, naime, dosadašnja je Predsjednica osvojila deset posto glasova manje nego li u prvom krugu prije pet godina, a i tada je imala protiv sebe, osim kandidata ljevice, i kandidata s desne političke margine. Škoro je privukao dio protestnih HDZ-ovih glasača, pripadnika stranačke desnice koja se osjeća marginaliziranom u Plenkovićevoj politici, a uspio je konsolidirati i cijelu „suverenističku” desnicu. Ideja onih koji stoje iza „projekta Škoro”, naravno, nije bila osvajanje predsjedničkih izbora, nego pripremanje terena za parlamentarne i, s jedne strane, stranačka konsolidacija desnih nacionalističkih stranaka, koje su gotovo do sada uvijek nastupale na parlamentarnim izborima podijeljene, ali i prodiranje u HDZ-ovo biračko tijelo.

U jednom se trenutku  učinilo da je Škoro malo previše uspješan u svom poslu, pa da bi čak mogao odnijeti i izbornu pobjedu. To režiserima procesa na desnici nije bio cilj, jer bi takav ishod predsjedničkih izbora doveo do ozbiljne krize u HDZ-u, iz koje niti desničari niti centristi ne bi mogli izaći kao pobjednici, nego bi se uspostavila socijalna dinamika koja bi vodila prema raskolu stranke.

Ono što su na kraju postigli prava je mjera s obzirom na njihove ambicije. Očito je da je u „projektu Škoro” sudjelovao i dio političara s desnoga ruba HDZ-a, a njihov je trenutni prioritetni cilj priprema za unutarstranačke izbore u svibnju iduće godine. Oni su svjesni da je bez velikog udara na predsjednika stranke i njegovu politiku nemoguće na tim izborima, koji se održavaju samo nekoliko mjeseci prije parlamentarnih, napraviti veliki zaokret. Malo je vjerojatno da bi stranka u svibnju iduće godine mogla izabrati novog vođu, koji bi je onda vodio na parlamentarne izbore u listopadu ili studenom. Za uspješnu pripremu izbora jednostavno nije dovoljno tih nekoliko, pretežno ljetnih mjeseci, a stranka ionako „ima mač” za borbu protiv Plenkovića, jer šest mjeseci nakon izbora može održati unutarstranačke izbore i na njima sukladno izbornim rezultatima, ili Plenkoviću, kao pobjedniku, povjeriti još jedan mandat na čelu stranke, ili ga kazniti za poraz i smijeniti s vodeće pozicije u stranci.

Karamarkova paradigma

Nakon što je desnica osvojila većinu u prvom izbornom krugu, a dosadašnja predsjednica relativno tijesno ušla u drugi krug, ishodišna pozicija desnice u HDZ-u, pred unutarstranačke izbore, bitno je ojačana. Na stolu bi opet mogla biti „Karamarkova paradigma” saveza na desnici, s kojom je HDZ izašao na parlamentarne izbore 2015. godine. Pokazalo se da takav blok nije bio dorastao sastaviti većinu. Dojam snažno oslabljene ljevice, međutim, zagovornicima desne koalicije „daje krila”, pa premijeru Plenkoviću u svibnju slijedi teška borba za očuvanje europejskog desno-centrističkog usmjerenja svoje stranke.

Pred predsjednicom Grabar Kitarović daleko je lakši posao. Iako je u prvom izbornom krugu pazila da ne antagonizira Plenkovićevu politiku, vrlo je vjerojatno da će u borbi za drugi krug doći do distanciranja njene pozicije prema poziciji Vlade, jer ona mora osigurati što uvjerljiviju pobjedu u borbi za glasove što ih je u prvom krugu osvojio Miroslav Škoro. U tome ne može uspjeti s pozicija centra, nego samo približavanjem desnici u vladajućoj stranci, ali i desnom krilu hrvatske politike. Uočljivo je da je premijer  Plenković i dosad bio „suzdržan” prema njenoj kampanji, iako je pazio da joj ni u jednom trenutku ne naškodi ili je ugrozi.

Međutim, Plenkovićevi rivali u unutarstranačkoj „dinamici”, poput potpredsjednika HDZ-a Milijana Brkića, snažno su angažirani u kampanji Grabar-Kitarović, a vrlo je vjerojatno da će njihov angažman biti još snažniji u naredna dva tjedna. Zanimljivo je da je desnica postigla da se jednog od zastupnika HDZ-a, Stevu Culeja, pripadnika desne stranačke frakcije, ne sankcionira isključivanjem iz stranke kad je učinio nešto nečuveno za unutarstranačko postupanje – otvoreno podupro kandidaturu HDZ-ova rivala s desnice Miroslava Škore i čak na izbornu moć došao u Škorin stožer. Plenkovićeva pomirljiva poruka bila je da će se on vratiti stranci nakon Škorina poraza, a Brkić je javno iskazao razumijevanje za Culejevo „razočaranje”. Stranka je organizacija koja nastupajući na izborima nastoji osvojiti vlast ili utjecaj na nju, prema tome svaka stranačka nedisciplina u izbornom procesu, a pogotovo potpora protivničkom kandidatu, morala bi biti sankcionirana isključenjem. Činjenica da Culej ostaje u stranci govori o strategiji kandidatkinje Grabar Kitarović u drugom krugu, dakle, najavljuje borbu za svakog Škorinog glasača, ali i strategiju stranačke desnice na skorim unutarstranačkim izborima.

Hrvatsko je političko tijelo očigledno odsklizalo u desno, premijer Plenković svoje birače i najveći dio korpusa svoje stranke nije uspio privući na svoju poziciju, s desnice na desni centar. Za sada su on i njegova vlada ključni osigurači da Hrvatska, kao država, ne odskliže s političkog pravca koji definira desno-centristička Europska pučka stranka. Predsjednički izbori za Plenkovića će, čini se, proći bez prevelike štete, iako su razotkrili pomak biračkog tijela na desno, ali pred njim su dva teška izazova kad će se boriti za puko preživljavanje: najprije unutarstranački izbori, a nakon toga parlamentarni. Unatoč relativno dobrim ekonomskim pokazateljima (za koje je, naravno, prije svega zaslužna europska konjunktura, a tek u manjoj mjeri fiskalna politika vlade), te odličnim rezultatima na europskoj političkoj sceni, premijer Plenković, njegova Vlada i suradnici iz centrističkog kruga unutar HDZ-a, teško se mogu nadati da će to biti verificirano i nagrađeno, bilo unutar stranke, bilo na parlamentarnim izborima.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/premoc-desnice-i-teski-dani-za-plenkovica

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Izvor: Al Jazeera

24.12.2019 · MIŠLJENJE_HRVATSKA_IZBORI_U_HRVATSKOJ_PREDSJEDNIČKI_IZBORI_MIROSLAV_ŠKORO_KOLINDA_GRABAR-KITAROVIĆ_ANDREJ_PLENKOVIĆ_ZORAN_MILANOVIĆ