ANALIZA - TRUMPOV MIROVNI PLAN 2020: IZMEĐU MEĐUNARODNOG PRAVA I REALNOSTI


10.02.2020
 Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. Međunarodni institut IFIMES povodom predstavljana mirovnog plana američkog predsjednika Donalda Trumpa za osnivanje palestinske države 28.januara 2020.godine analizira reakcije na mirovni plan. Iz opsežne analize „Trumpov mirovni plan 2020: Između međunarodnog prava i realnosti“ izdvajamo najzanimljivije dijelove.  

 Trumpov mirovni plan 2020:

 

Između međunarodnog prava i realnosti


Američki predsjednik Donald Trump (R) predstavio je 28. januara 2020.godine dugo očekivani plan za osnivanje palestinske države sa prijestolnicom na istoku Jeruzalema (ne u Istočnom Jeruzalemu). Plan je pripreman skoro tri godine.

Vizija poboljšanja života palestinskog i izraelskog naroda, poznatiji kao Trumpov mirovni plan ili dogovor stoljeća, Donald Trump je službeno predstavio na konferenciji za novinare u Bijeloj kući 28.januara ove godine, zajedno s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Palestinski predstavnici nisu bili pozvani na predstavljanje Trumpovog mirovnog plana.

Plan je napisao team, kojeg je vodio Trumpov zet, savjetnik predsjednika Sjedinjenih Država Jared Kushner, te Jason Greenblatt, specijalni savjetnik predsjednika SAD za međunarodne pregovore. Vrlo utjecajni Savjet doseljenika Zapadne obale – Yasha Council, koji ima potporu desničarskih partija u Knessetu i palestinsko rukovodstvo su odmah odbacili mirovni plan. Prvi, jer mirovni plan predviđa osnivanje palestinske države u Judeji i Samariji (Biblijsko ime Zapadne obale), a drugi tvrde, da je previše pristran u korist Izraela. Mirovni plan je podijeljen na dva dijela, ekonomski i politički dio. Trumpova administracija je objavila ekonomski dio plana na konferenciji u Manami -  Bahrain 22.juna 2019.godine pod naslovom „Mirom do prosperiteta“. Politički dio plana objavljen je 28. januara 2020. godine u Washingtonu.

Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa objavila je, da predlaže cjelovito rješenje 73 godina dugog izraelsko-palestinskog sukoba. Iako Trump i dalje kritizira neuspjele napore prethodnih administracija, njegov se team zapravo oslanjao na koncepte, načela, pa čak i formulacije na kojoj su izgrađeni prethodni planovi.

Bivši američki posrednici pokušali su postaviti temelje za sporazum rješavajući različita laka i početna pitanja između dviju strana, dok se čini da je Trumpov team jednostavno odlučio riješiti konačna i teška pitanja statusa - granice, sigurnost, status Jeruzalema, izbjeglice i međusobno priznavanje i to još prije nego što su započeli pregovori.
 

Suverenitet Jeruzalema


Prethodni pregovarači trudili su se za usklađivanje kontradiktornih zahtjeva za suverenitetom nad Jeruzalemom, posebno u svetom području, koje uključuje Stari grad i tamošnja kršćanska, islamska i židovska svetišta. U prošlosti su pregovarači pokušali riješiti pitanje suvereniteta u obliku zajedničkog upravljanja Starim gradom. Umjesto toga, Trumpov team riješio je to pitanje, tako što je zauvijek dodijelio Izraelu suverenitet nad cijelim Jeruzalemom uključujući kršćanske i islamske četvrti i kompleks džamije Al-Aqsa. Predsjednik Trump je 6. decembra 2017.godine priznao Jeruzalem kao nedjeljivi glavni grad Izraela.

Trumpov mirovni plan ignorira ostale formule tvrdih i mukotrpnih pregovora, u korist nejasnih i neuravnoteženih stajališta. Budući da je Clintonova administracija, na primjer, kao osnovu za sve američke prijedloge uzela u obzir da arapske četvrti Istočnog Jeruzalema moraju biti pod palestinskim suverenitetom i da židovske četvrti budu pod izraelskom suverenitetom.

Trumpov mirovni plan stavlja gotovo sve arapske četvrti  u Istočnom Jeruzalemu pod izraelski suverenitet, ostavljajući Palestince sa palestinskim selima KafarakabAbu Dis i izbjegličkim kampom Shuafat. Navedena naselja se nalaze na istočnoj strani Izraelskog zida, koji razdvaja Izrael od okupirane Zapadne obale. Na ovom dijelu na istoku Jeruzalema (ne u Istočnom Jeruzalemu) Palestincima je rečeno, da mogu graditi svoj glavni grad pod imenom Al-Quds, arapsko ime za Jeruzalem. Tako da će novi glavni grad biti odvojen od džamije Al-Aqse i od 300.000 Palestinaca, koji danas žive u Istočnom Jeruzalemu.
 

Izraelsko-Palestinska granica od 1400 km?


Što se tiče izraelskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, izraelski i palestinski pregovarači prethodno su razmatrali mogućnosti pripojenja velikih naselja izraelskoj državi, koja se nalaze duž granice između Izraela i Zapadne obale iz 1967.godine.  Palestinci dobivaju ekvivalent zemlje od Izraela kao naknadu za ta naselja. Prema ovom aranžmanu, 85% doseljenika ostat će na 3 - 5% teritorije Zapadne obale, koja će biti priključena Izraelu. Udaljena i manja naselja na Zapadnoj obali biće evakuirana.

Sigurnosni aspekt je duljina nove granice između Izraela i palestinske države. Umjesto granice iz 1967. godine, koja je duga 311 kilometara, Trumpov mirovni plan predvidio je granicu od oko 1.400 kilometara! Poteškoće u obrani tako dugih granica su velike, a izraelskoj vojsci će vjerojatno biti vrlo teško odraditi ovaj zadatak.

Međunarodna zajednica smatra politiku naseljavanja okupiranih područja nezakonitom. Izraelska naselja u Istočnom Jeruzalemu i Golanu, područja koja je Izrael i službeno anektirao, se također smatraju nezakonitima. Ujedinjeni narodi (UN) su u nekoliko navrata naveli kako je izraelska izgradnja židovskih naselja na palestinskim područjima kršenje četvrte Ženevske konvencije. Međunarodni sud pravde (ICJ) također naziva naselja izvan Izraela nezakonitim.

Trumpov team prihvatio je ideju o zamjeni teritorija, ali taj plan Palestincima dodjeljuje neplodno zemljište na egipatskoj granici, kao naknadu za integriranje svih naselja Zapadne obale u Izrael, uključujući i udaljena naselja. Rezultat će biti odvojena i razmaknuta palestinska država sastavljena od najmanje šest enklava, bez mogućnosti za neposredni kontakt. Umjesto toga, Trumpov mirovni plan predlaže komunikaciju putem  povezivanja kroz tunele i mostove, koji povezuju te enklave pod palestinskim suverenitetom. Ti tuneli i mostovi i dalje bi bili pod izraelskom kontrolom.

Trumpov mirovni plan predstavljen je kao konačna odluka. Trumpov team razgovara kao da je sve već sve dogovoreno između Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, a ostalo je samo u nadgledanju američko-izraelskog teama (a ne izraelsko-palestinski team), kako bi odredio precizne granice na unaprijed određenim Trumpovim mapama.

Čini se, da to će biti zadatak nove izraelske vlade nakon izbora 2. marta 2020.  Izrael je na putu priključenja/aneksije doline rijeke Jordan i svih židovskih naselja, bez obzira na početak  izraelsko-palestinskih pregovora. Izrael dobiva sve, u zamjenu za samo prihvaćanje ideje o palestinskoj državi i odustajanje od 30% Zapadne obale. Stoga se Palestinci mogu sa razlogom pitati: Dakle, šta preostaje za pregovarati?
 

Trumpov blagoslov aneksije?


Međutim, Palestinci ne mogu ništa u ovom momentu. Njihovo odbijanje Trumpovog mirovnog plana, koji se čini neizbježnim u svjetlu predstavljenih uvjeta, pružit će opravdanje Netanyahuu da krene naprijed sa aneksijom, koju je Trump već blagoslovio.

Palestinsko vodstvo mora biti hrabro i donijeti odluku da prihvaća Trumpov mirovni plan i objaviti spremnost za izravne pregovore sa novom izraelskom vladom nakon izbora 2. marta 2020, a to treba učiniti na temelju prethodno donesenih rezolucija Vijeća sigurnosti UN, koje predviđaju rješenje dvije države i razmjenu zemlje za mir.

Palestinski  pregovarači mogu se pozivati na sve rezolucije UN te inicijativu Arapske lige iz 2002.godine, koja omogućava normalizaciju odnosa 22 arapske države sa Izraelom nakon sklapanja Izraelsko-Palestinskog sporazuma. Ovakav potez mogao bi ojačati krhku arapsku potporu i generirati podršku međunarodne zajednice. Ulazak Palestinaca u izravne razgovore sa Trumpom i Izraelom može prisiliti Trumpa da odustane od svog jednostranog mirovnog plana i da pokuša postići uravnoteženiji i realniji pristup rješenju stoljetnog sukoba.
 

Između međunarodnog prava i realnosti


Međunarodna politika, posebno u današnje vrijeme, temelji  na političkom realizmu upravljanom interesima velikih sila i ravnotežom snaga, posebno za velesile, koje ne poštuju načela međunarodnog prava, međunarodne legitimnosti i moralnih vrijednosti, osim ako služi njihovim interesima, a u mnogim se slučajevima realna politika preklapa se sa agresivnom politikom. 

Ako gledamo na ono što se događa u svijetu, otkrit ćemo da politički međunarodni realizam ili jezik i interesi moći prevladavaju u međunarodnim odnosima.

Realistička politika, koja je u suprotnosti sa međunarodnim pravom, međunarodnim legitimitetom i ljudskim moralom, nije karakteristična samo za Izrael i zemlje Zapada. Istina je, da je politički realizam na temelju, kojeg djeluje američki predsjednik Donald Trump i oslanjajući se na njega, kako bi okončao dugotrajni sukob na Bliskom istoku, pretjerao je sa kršenjem međunarodnog prava, međunarodnog legitimiteta i kršenjem povijesnih nacionalnih prava Palestinaca. Međutim, i druge zemlje prakticiraju politički realizam i krše međunarodno pravo, ali u manje provokativnoj mjeri. Uvažava li rusko, tursko i iransko miješanje u unutarnje poslove drugih država međunarodno pravo i poštuje li se međunarodni legalitet? Da li je Saudijska Arabija i zaljevska intervencija općenito u Jemenu, Libiji i Siriji u skladu sa međunarodnim legalitetom i njegovim rezolucijama?

Prvi predsjednik Izraela David Ben-Gurion prihvatio je plan podjele mandatne Palestine na osnovu rezolucije UN iz 1947.godine, koji mu je dodijelio dio Palestine, bez Jeruzalema, koji bi bio pod međunarodnom upravom. Palestinci i arapske države odbili su taj plan i dan nakon osnivanja Izraela 15.maja 1948.godine vojske šest arapskih država napale su mladu izraelsku državu. Ben Gurion je ušao u historiju, kao vizionar i veliki državnik, stvorio je  poštovanu i jednu od naj razvijenih država svijeta na 56% teritorije historijske ili mandatne Palestine. Palestinci bi danas trebali usvojiti istu ideju, a oni bi trebali zauzeti tu poziciju i pokušati u pregovorima da korigiraju načela u mirovnom planu koja im se ne dopadaju.

Palestinci moraju prije toga održati dugo odlagane izbore, ujediniti obje vlade u Ramalli i u Gazi te raditi na izgradnji prozapadnog tipa demokracije, ojačati borbu protiv korupcije i raditi na razoružanju militantnih grupa. 

Ljubljana/Washington/Jeruzalem, 10. februar/veljača 2020

 

 

 

10.02.2020 · PALESTINA / SAD